Skraćeni frenulum — je li rezanje bilo potrebno?

Autor: Iva Erić
Datum: 16.04.2026.

Utjecaj skraćenih frenuluma

U ovoj priči opisat ću naše iskustvo sa skraćenim frenulumom koji je utjecao na razne aspekte prvih 6 mjeseci života moje bebe:

• dojenje
• refluks
• grčeve
• motoriku
• generalnu nelagodu

Ali prije nego što zaronimo u dijagnozu, krenimo od samog početka. 

Bolno dojenje

Čim sam rodila i počela dojiti u bolnici, momentalno sam znala da nešto nije baš kako treba jer sam se ranije educirala o dojenju i okvirno znala kako bi to trebalo izgledati. Jednostavno sam osjećala da beba ne zahvaća dojku kako bi trebala unatoč milijun mojih pokušaja ispravnog hvata. Dojenje me izuzetno bolilo, a ragade su se pojavile odmah na početku (i s vremenom pogoršavale). 

Sestre u bolnici uvjeravale su me da je hvat dobar i da se njima čini da je sve u redu te da je “normalno” da dojenje u početku boli i da to nije znak nikakvih tegoba.

Poslušala sam ih, iako mi je unutarnji glas govorio da ipak možda ne bi trebalo boljeti baš toliko. I da bi dojenje trebalo biti manje iscrpljujuće za bebu.

Stisnula sam zube i pokušala potisnuti bol jer sam jako htjela dojiti pa sam nastavila isprobavati razne položaje, namještati hvat po 10 puta i olakšavati si bol kremama i kompresama. Uspješno smo uspostavili dojenje po dolasku doma bez ikakvih problema sa samom laktacijom. I u glavi sam zaključila da, ako je jedini problem u mojoj boli i krvavim bradavicama – izgurat ću kako god znam i idemo dalje!

Međutim, nakon par dana primijetila sam kod bebe prve probleme:

• Podoji su trajali vječno, a ona mi se činila jako frustriranom i napetom tijekom podoja, koji su bili praćeni plačem i izvijanjem.

• Pojavili su se simptomi refluksa pa bi nakon svakog podoja povraćala u mlazovima velike količine mlijeka. Pomahnitalo sam guglala razliku između bljuckanja i refluksa jer, opet, svi oko mene su mi govorili da je normalno da beba bljuca i da to nije ništa strašno.

• Uskoro su krenuli i grčevi koji me nisu pretjerano zabrinuli jer nisu bili jaki i znala sam kako izgledaju “pravi” grčevi. Ali opet sam negdje u sebi mislila da za sve to mora postojati neki razlog.

Mišljenje savjetnice za dojenje

Nakon par tjedana odlučila sam pozvati savjetnicu za dojenje kako bi pogledala situaciju i savjetovala mi što činiti i u čemu je problem. Nekoliko sati je proučavala dojenje, kako se beba ponaša nakon, pričala sa mnom o porodu i navikama prvih dana.

Nakon svega toga, rekla je da misli kako bi problem mogao biti u oralnim restrikcijama i savjetovala da se naručimo kod logopeda na pregled.

Ako je netko od vas već proučavao ovu temu, onda znate da je lista logopeda specijaliziranih za oralne restrikcije poprilično mala, a čekanje dugo. Kako ne bih predugo čekala, odmah sam na idućem pregledu iznijela pedijatrici svoje sumnje i tražila uputnicu za otorinolaringologa kako bih ubrzala cijelu stvar.

ORL: “Sve je OK”

Brzo je došao pregled kod otorinolaringologa u Vinogradskoj, ali iskreno i bez uljepšavanja – to je bio najbeskorisniji pregled u mom životu.

Pogledali su bebu ravno pet sekundi i zaključili da sigurno nema problema s frenulumom jer lijepo dobiva na težini. To je otprilike bio i zaključak pedijatrice po kojoj bebe sa skraćenim frenulumima ne dobivaju na težini pravilno, a budući da se moja beba lijepo razvijala i dojila, isključila je taj problem.

Tu kreće saga “Svi me rade ludom” i vjerujem da je taj osjećaj poznat većini mama čije bebe imaju neke oralne restrikcije.

Jednostavno znaš da nešto nije u redu i, ako čitaš i istražuješ temu oralnih restrikcija, znaš da napredak na težini i mogućnost dojenja nisu jedini pokazatelji da beba ima problem. Znaš da, iako su neke stvari često viđene kod beba (refluks, grčevi, izvijanje), one ne bi trebale biti normalne i nerješive.

Ali, nažalost, puno medicinskih djelatnika nije specijalizirano za tu temu i osim ako sama nisi uporna i ne povežeš se s ostalim mamama i stručnjacima, poslušaš sestre / doktore i odustaneš. To meni nije bila opcija jer sam čula puno iskustava drugih mama koje su morale ganjati dijagnozu, ali je na kraju vrijedilo.

Dijagnoza logopeda i Emmett

Tako smo se ipak naručili kod logopedice i iskreno ti savjetujem da pregled oralnih restrikcija obaviš kod logopeda specijaliziranog za to područje. Pregled je došao i moje sumnje su se nažalost potvrdile. Ali i na sreću jer sam bar znala kako dalje!

Logopedica je rekla da moja beba ima dva skraćena frenuluma – gornji (usni) koji je bio manji problem te podjezični, koji je ozbiljniji i stvara najviše problema. Tada sam čula i rečenicu koju i dalje pamtim: “Njezin podjezični frenulum je toliko zadebljan i kratak da je pokretljivost jezika vrlo mala i čudo je kako uopće tako uspješno doji”. Mala moja uporna beba. 

Dijagnoza mi nije teško pala jer sam osjećala kao da to sve znam već mjesecima promatrajući nju i naše podoje, a sada sam samo dobila potvrdu i plan akcije. Logopedica nam je dala vježbe za usta i jezik, koje smo radili naredna dva mjeseca do idućeg pregleda kad se trebalo odlučiti je li potreban zahvat rezanja (frenulektomija) ili su vježbice uspjele riješiti problem.

Tijekom ta dva mjeseca hvat kod dojenja se malo poboljšao, a Emmett terapija koja nam je preporučena za smanjenje napetosti definitivno je malo pomogla kod tenzija u licu, ali ne značajno i trajno.

Zahvat

Nakon dva mjeseca vježbica na kontrolnom pregledu je ustanovljeno da je usni frenulum u potpunosti riješen i njegova mobilnost savladana, ali podjezični se ipak morao laserski rezati.

Vrlo brzo dobili smo termin za frenulektomiju u stomatološkoj poliklinici koju je logopedica preporučila i zahvat je prošao s malim strahom i nervozom kod nas roditelja, ali sasvim u redu što se tiče bebe. 

Korištena je lokalna anestezija tako da bol nije osjećala uopće, plakala je jer smo je morali mirno držati tijekom zahvata, ali vrlo brzo se smirila nakon.

Svatko tko je prošao rezanje frenuluma zna da je zahvat najmanji problem, a pravi izazov su vježbe istezanja koje se izvode mjesec i pol nakon njega. 

Tijekom tog perioda najviše me držala podrška jedne divne mame Ivane čija je beba prošla isto pa je samim time i ona prošla vježbe koje sam ja prolazila tada. To mi je neizmjerno puno značilo i savjetujem ti da nađeš podršku i neki svoj siguran krug, jer period nakon zahvata nije lak i u početku će ti se činiti da ćeš izludjeti od istezanja rane svaka četiri sata i od buđenja bebe po noći na istezanje.

To su stvarno bili dugi i teški tjedni i pitala sam se gdje je kraj. Anksioznost oko toga da rana neće dobro zarasti i da će frenulum krenuti srastati natrag mi je obuzimala dane, ali i to će proći! Garantiram ti da će proći i brže nego što misliš.

Nama je na kraju sve završilo odlično, rana je zarasla lijepo, a kada sam prvi put nakon frenulektomije dojila, pomislila sam:

“Ajme meni, znači ovako dojenje treba izgledati!”.

Iako sam se do tog trenutka već naviknula na naše podoje i nisu mi teško padali, tek sam nakon zahvata po prvi put osjetila bezbolno, efikasno i prekrasno dojenje. I ona se učila na taj novi osjećaj i vježbala novu pokretljivost jezika, tenzije su oslabile, a sve je puno kraće trajalo i bilo ugodnije.

Kruta hrana i BLW

Nedugo nakon zahvata moja beba je krenula i s krutom hranom, a odlučili smo se za BLW metodu i odmah krenuli s komadima. Osim zbog svih ostalih benefita, htjeli smo da što više vježba žvakanje i da vidimo postoje li dodatni problemi u tom području.

Odmah je odlično žvakala komade i jela jako napredno za svoju dob, a brzo smo dobili i potvrdu logopedice da su oralne restrikcije uspješno riješene i da opušteno možemo dalje.

Utjecaj na motoriku

Problemi koje za sobom vuče skraćeni frenulum nažalost ne staju samo na dojenju i hranjenju, što se i kod nas pokazalo istinitim.

Već u prvim mjesecima bebinog života primijetila sam napetost u gornjem dijelu njezinog tijela. Jako se izvijala tijekom i nakon hranjenja, često je držala ramena gore i bila ukočena. Nikada joj nije dijagnosticiran hipertonus niti je imala ostale simptome pa sam znala da nije nužno u tome problem, ali nisam mogla znati koliko je zapravo frenulum povezan s ostatkom tijela. 

Znala sam da je njoj utjecao na refluks, grčeve i teško spavanje, ali zadnja slagalica je kliknula kad mi je objašnjeno da utječe i na motoriku.

Negdje u vrijeme frenulektomije krenuli smo kod Ane u Physio kids na grupne vježbice gdje sam odmah vidjela razliku između nje i ostalih beba njezine dobi. Nikada do tad nisam primijetila kako je razlog što se ne pruža na ruke i ne ide u četveronožni položaj njezina napetost u ramenima.

Tenzije koje kreću iz jezika, šire se prema vratu i ramenima što može uzrokovati čvrsto držanje ramena i ruku gore i onemogućavanje normalnog izvođenja motoričkih radnji. 

Vojta terapija

Ana nam je tada rekla da je to često kod beba sa skraćenim frenulumom i sugerirala Vojta terapiju. Pošto sam već bila duboko u rješavanju problema, bila sam odlučna da ga želim riješiti kompletan i u korijenu kako bih pomogla bebi najbolje što mogu. Krenuli smo s Vojtom koju smo izvodili dva mjeseca, a nakon toga ne samo da je problem riješen, već smo sve motoričke miljokaze stizali pravilno, a neke i prije vremena.

Sada je moja beba jedan zadovoljni toddler koji trči, skače, penje se, jede komade na veliko, ima odličan izgovor, a cijela priča sa skraćenim frenulumom čini se miljama daleko.

Htjela bih da ova priča ohrabri svaku mamu koja sumnja na sličan problem. Ako ti je trenutno svega previše i nemaš snage za istraživanje i bacanje u koštac s tim, to je sasvim ok! 

Pričekaj, razmisli, informiraj se i ako ikada budeš spremna, kreni ponovno od početka ove priče i od našeg teksta Skraćeni frenulumi. Ako si već na tom koraku, znaj da nisi luda, nisi sama i ne radiš “bezveze” od zdravog djeteta bolesno. Kada se sve riješi, vjeruj mi, bit ćeš ponosna i na sebe i na svoju malu hrabru bebu.

Sadržaj u Našim pričama predstavlja osobna iskustva mama i ne zamjenjuje stručni savjet. Svako majčinstvo je drugačije — za sve što se tiče tvog zdravlja ili zdravlja tvoje bebe, obrati se svom liječniku ili pedijatru.