Skraćeni frenulumi

Autori: mama360 · prof. logopedije Natalija Ivezić
Datum: 16.04.2026.

Što ćeš sve saznati?

• Što su frenulumi?
• Kako prepoznati simptome i probleme?
• Na što sve frenulumi mogu utjecati?
• Tko dijagnosticira frenulum?
• Kako izgleda frenulektomija?

Skraćeni frenulumi zadnjih su nekoliko godina goruća tema među roditeljima pa ti se može učiniti da “odjednom” sve bebe imaju probleme s frenulumima i oralnim restrikcijama. Realnost je ta da nije sve nastalo baš “odjednom” jer se u medicini izgled frenuluma opisuje već stoljećima.

Razlika je u tome što ih danas znamo bolje prepoznati te, osim samog izgleda frenuluma, razumijemo i njihovu funkciju, odnosno utjecaj na dojenje, hranjenje na bočicu, žvakanje, gutanje, govor te općenito razvoj. 

Upravo zato što ih danas bolje prepoznajemo, svjesniji smo i dugoročnih utjecaja oralnih restrikcija na razvoj. Sve više roditelja žele biti sigurni da im ništa ne promiče, stoga postavljenih dijagnoza ima više. Slično je i s motoričkim te senzoričkim odstupanjima i raznim drugim sferama koje su zadnjih godina više u fokusu. Sve su to područja koja se danas puno više istražuju i lakše uočavaju, a stručnjaci naglašavaju važnost rane intervencije kako poteškoće ne bi ostale neprepoznate i kasnije dovele do dodatnih odstupanja u razvoju djeteta.

Kako bi bila maksimalno informirana o oralnim restrikcijama, pripremile smo ti ovaj tekst u suradnji s prof. logopedije Natalijom Ivezić.

Možda će te iznenaditi činjenica da mnogo odraslih ima skraćene frenulume odnosno odstupanja u njihovoj građi i funkciji, koja nisu bila prepoznata u dječjoj dobi. Tijelo se tada prilagodilo razvijajnjem kompenzacijskih obrazaca u usnoj šupljini i ostatku tijela, odnosno pronašlo je način kako funkcionirati unatoč toj restrikciji. Počeli smo nesvjesno koristiti druge mišiće ili obrasce pokreta, i to ne samo u ustima (npr. jezik, usne), nego i u ostatku tijela (npr. držanje, disanje, napetost mišića).

Moguće je da su takve restrikcije utjecale i na različite poteškoće u kasnijoj dobi, koje su se često objašnjavale rečenicama poput “jednostavno ne želi jesti”, “nije spavač”, “stalno je napet”, “ne zna reći R zbog genetike” i slično. Dakle, oralne restrikcije nisu trend ni moderna izmišljotina već interdisciplinarna tema o kojoj danas znamo puno više nego prije 20, 30 ili 50 godina. 

Nekada je naglasak bio prvenstveno na izgledu frenuluma, dok se njegova funkcija rjeđe uzimala u obzir, pa su u fokus uglavnom dolazili izraženiji slučajevi. Danas se pristup promijenio te je kroz povezivanje različitih disciplina, funkcionalnost frenuluma došla u fokus. Više nam nije najbitnije kako te resice izgledaju, nego koji je njihov utjecaj na sisanje, govor, disanje, motoriku, zube, spavanje i razvoj čeljusti.

Iz tog razloga izraz “skraćeni frenulum” sam po sebi ne znači baš previše, iako smo tako nazvali ovaj tekst jer je to pojam koji ćeš najčešće čuti u razgovorima s drugima. Do kraja ove teme, važno nam je da razumiješ zašto to nije potpuno precizan naziv, koja je funkcija frenuluma i kada točno oni postaju problem, odnosno oralna restrikcija.

Što su frenulumi?

Za početak moramo razlikovati što su oralne restrikcije, a što su to uopće frenulumi. Nekad ćeš možda čuti da nečija beba “ima frenulum” i da je to problem. Frenulume imamo svi i oni su najnormalniji funkcionalni dio usne šupljine, a ne nešto što “izraste” tamo gdje ne bi trebalo biti. Samo ako su oni nepravilni (ako odstupaju funkcijom ili građom) govorimo o problemu koji se mora riješiti. 

Frenulum se definira kao vezivna opna koja spaja pokretne strukture u usnoj šupljini (jezik, usne i obraze) s nepokretnim strukturama (dno usne šupljine i alveolarni greben), kako bi pokret bio stabilan i usmjeren, ali slobodan. Laički ga možemo objasniti kao konop koji drži sve da ne pliva stalno i nekontrolirano u usnoj šupljini, ali dovoljno elastičan da se može kretati i obavljati svoju funkciju.

Dakle, to je “resica” koja vodi pokret, ali ga ne bi smjela sputavati. Iako kroz razgovor možemo pričati o “resicama”, novija istraživanja pokazala su da oni nisu samo tanke trakice kako se prije mislilo, već složene strukture sastavljene od sluznice, vezivnog tkiva i raznih vlakana. 

Frenulumi u ustima imaju tri glavne funkcije:

1. Stabilizacija – pomažu da se jezik, usne i obrazi kreću kontrolirano i bez pretjeranog pomicanja.

2. Vođenje pokreta – usmjeravaju pokret kod: sisanja, gutanja, govora, žvakanja i mimike.

3. Očuvanje anatomskih odnosa – održavaju odnos između: jezika i dna usne šupljine, usana i alveolarnog grebena, obraza i čeljusti. Ti ispravni odnosi važni su za stvaranje vakuuma, ispravan zagriz i pravilno disanje.

Ključna razlika u odnosu na prijašnje razumijevanje anatomije frenuluma je ta što sada znamo da on može imati različita hvatišta (mjesto na kojem se točno veže za jezik, usnu itd.). To je bitno jer ponekad frenulum može izgledati sasvim normalne duljine i debljine i vizualno bi se moglo zaključiti da problema nema, ali mu je hvatište takvo da je on funkcionalno restriktivan i kao takav postaje problem. 

Frenulum postaje oralna restrikcija kad je on: prekratak, predebeo, krut, ima loše hvatište (preblizu vrhu jezika ili zubnom mesu) i kada nema dovoljnu elastičnost tijekom pokreta. Tada on ne ispunjava svoju funkciju i ne vodi pokret, nego ga ograničava i time utječe na okolne strukture u usnoj šupljini. 

Najčešće se u krugovima roditelja priča o tome ima li beba “gornji ili donji frenulum” i iako to samo po sebi nije krivo, nepotpuno je. Prije je fokus bio na usnom i jezičnom frenulumu, ali danas znamo da postoji ukupno sedam frenuluma:

• Lingvalni frenulum (jezik)
• Maksilarni labijalni frenulum (gornja usna)
• Mandibularni labijalni frenulum (donja usna)
• Gornji lijevi bukalni frenulum (lijevo u obrazu)
• Gornji desni bukalni frenulum (desno u obrazu)
• Donji lijevi bukalni frenulum (lijevo u obrazu)
• Donji desni bukalni frenulum (desno u obrazu)
  

Svaki od tih 7 nosi svoje simptome i moguće posljedice za funkciju struktura usne šupljine, pa ih treba znati dobro razlikovati kako bismo znali na što obratiti pažnju i na što oni sve utječu. 

Kako prepoznati simptome i
probleme?

• Lingvalni (jezični) frenulum
• Maksilarni (gornji) labijalni (usni) frenulum
• Mandibularni (donji) labijalni (usni) frenulum
• Gornji bukalni frenulumi
• Donji bukalni frenulumi

U ovom poglavlju fokusirat ćemo se na probleme u ranijoj dobi, odnosno na one posljedice koje možeš uočiti dok je beba još mala, a koje se najčešće odnose na dojenje i hranjenje (na bočicu i krutom hranom).

Pobliže ćemo ti opisati svaki frenulum, koja je njegova funkcija, kako prepoznati da je ta funkcija restriktivna (odnosno odstupa od normalne funkcije) i na što sve ta restrikcija može utjecati (posljedice / problemi).

Lingvalni (jezični) frenulum

Lingvalni (jezični) frenulum nalazi se ispod jezika i spaja donju površinu jezika s dnom usne šupljine. Možda si već čula da postoji prednji (anteriorni) jezični frenulum i stražnji (posteriorni), ali to se odnosi samo na način na koji se frenulum veže, odnosno na njegovo hvatište. I dalje se radi o istom frenulumu – podjezičnom frenulumu. 

Njegove funkcije su: omogućavanje elevacije (podizanja) i protruzije jezika (izbacivanja prema naprijed), lateralni pokreti jezika (lijevo-desno) te stabilnost jezika pri sisanju, žvakanju, gutanju i govoru.

Kada postane restriktivan, to stanje zovemo ankiloglosija (engleski tongue-tie) i simptomi su: ograničeno podizanje jezika prema nepcu, nemogućnost normalne protruzije / izbacivanja prema naprijed, često srcolik vrh jezika i kompenzacijski pokreti čeljusti i usta. Te simptome možda “laičkim okom” nećeš moći prepoznati (prepoznaje ih logoped na pregledu), ali ćeš moći prepoznati neka odstupanja, odnosno probleme s kojima se susrećeš.

Ti problemi mogu biti:

• Poteškoće u dojenju – beba ne izvlači dovoljno učinkovito ili dovoljno brzo mlijeko iz dojke pa ne uspijeva isprazniti dojku kako treba. To ne znači da mlijeka nema, nego da ne izlazi van učinkovito.
• Jezik koji tijekom dojenja ne prianja uz bradavicu pa čuješ karakterističan zvuk coktanja.
• Loša kontrola protoka mlijeka iz dojke – zagrcavanje.
• Bolne bradavice, ragade i blisteri.
• Visoko nepce – kada je jezik normalno pokretan, on radi pritisak na nepce tijekom odmaranja, gutanja i sisanja i blago ga širi (to je normalno, prirodno razvijanje nepca) što omogućuje pravilan razvoj čeljusti i dovoljno prostora za zube. Kada jezik ne može doći do nepca, ono se ne širi nego ostane visoko i usko, umjesto blagog zaobljenog oblika.
• Teško žvakanje krute hrane (jer je ograničena lateralizacija jezika – pokretljivost lijevo – desno).
• Kasnije se mogu pojaviti poteškoće s govorom, zagrizom i disanjem.

Teškoće u dojenju posebno su vidljive kod ovog frenuluma zbog samog načina izvlačenja mlijeka. Kod ispravnog dojenja beba stvara valove jezikom, a ti valovi stimuliraju mliječne kanaliće i bez napora izvlače mlijeko. Kada je jezični frenulum restriktivan, jezik se ne može pravilno pomicati u valovima, pa beba koristi druge mišiće usta (često nam se čini kao da grize dojku ili jako pomiče donju čeljust) kako bi dojila, što stvara veći napor, otežanu kontrolu mlijeka i bolove kod mame.

Maksilarni (gornji) labijalni (usni) frenulum

Maksilarni (gornji) labijalni (usni) frenulum nalazi se u sredini iznad gornjih prednjih zubi i spaja unutarnju stranu gornje usne s gornjim alveolarnim grebenom. U kolokvijalnom govoru često se opisuje kao “resica između gornjih jedinica” jer se upravo na tom mjestu nalazi, a jedna od mogućih posljedica je razmak između gornjih jedinica (diastema zubića).

Njegova funkcija je stabilizacija gornje usne i omogućavanje pravilnog izvrtanja usne tijekom sisanja i govora. Kada on postaje restriktivan, možemo čuti pojam “kratka resica gornje usne” (engleski lip-tie). Simptomi koji mogu upućivati na restrikciju su: nemogućnost pravilnog izvrtanja gornje usne tijekom dojenja ili hranjenja na bočicu, frenulum koji prolazi između sjekutića te razmak između gornjih sjekutića.

Posljedice koje iz toga proizlaze i problemi koje možeš uočiti su:

• Coktanje (kad čuješ zvuk klikanja ili “cok”) prilikom dojenja – to je zapravo zrak koji ulazi unutra jer beba ne može lijepo stvoriti vakuum i potpuno zatvoriti usta oko dojke u kombinaciji s restrikcijom jezičnog frenuluma.
• Curenje mlijeka niz kuteve usana.
• Grčevi – zbog nagutanog zraka koji je ušao jer usne i jezik nisu stvorili vakuum.
• Refluks – nagutani zrak pritišće mlijeko i dolazi do povraćanja.
• Bolno dojenje i oštećenja bradavica.
• Estetski problem: razmak između gornjih jedinica (dijastema).
• Karijes (zbog zadržavanja hrane).

Mandibularni (donji) labijalni (usni) frenulum

Mandibularni (donji) labijalni (usni) frenulum nalazi se u sredini ispod donje usne i spaja unutarnju stranu donje usne s donjim alveolarnim grebenom. Funkcija mu je stabilizacija donje usne i sudjelovanje u brtvljenju usta tijekom sisanja – brtvljenje znači da bebine usne stvaraju čvrsti prsten (brtvu) oko dojke kako bi se mogao održati vakuum i spriječio ulazak zraka. Kada je on restriktivan, donja usna se ne može pravilno izokrenuti, otežano je brtvljenje usta, a ti se susrećeš s brojnim problemima.

Simptomi koji na to upućuju su:

• Slab vakuum (jer se usna ne može izokrenuti i spriječiti ulazak zraka).
• Curenje mlijeka iz kuteva usana.
• Bolne i oštećene bradavice.
• Napetost donje čeljusti i mišića donje usne.
• Kasnije: povlačenje zubnog mesa.

Gornji bukalni frenulumi

Gornji bukalni frenulumi (lijevi i desni) spajaju unutarnju stranu obraza s gornjim alveolarnim grebenom (u području očnjaka). Njihova funkcija je da omogućuju slobodni pokret obraza i stabiliziraju obraze tijekom sisanja i žvakanja (potpora su jeziku). Ako su oni restriktivni, obraz se ne može normalno pomicati, smanjena je njegova fleksibilnost (napet je i ne može se prilagoditi npr. obliku dojke) i nastaju asimetrični pokreti pri sisanju.

Posljedice, odnosno problemi koji proizlaze iz toga su:

• Slabija stabilnost jezika kod sisanja
• Nestabilan položaj dojke u bebinim ustima
• Coktanje prilikom dojenja i/ili hranjenja na bočicu 
• Curenje mlijeka sa strane (u kutevima usana)
• Zadržavanje hrane u ustima
• Asimetrija lica

Donji bukalni frenulumi

Donji bukalni frenulumi (lijevi i desni) spajaju unutarnju stranu obraza s donjim alveolarnim grebenom. Njihova ključna uloga, i ono što ih čini funkcionalno važnijim od gornjih (barem u bebinoj ranoj dobi) je da su bočna potpora vakuumu. Oni drže bočnu stranu usta zatvorenom, sprečavaju ulazak zraka sa strane i stabiliziraju donji rub dojke u ustima. Osim toga, općenito stabiliziraju donji dio obraza i sprječavaju pretjerano uvlačenje obraza. Kada su oni restriktivni, donji dio obraza je napet i njegova je pokretljivost graničena. Dolazi do asimetričnih pokreta obraza i mogu se uvlačiti prema unutra.

Moguće posljedice restrikcije su:

• Gubitak vakuuma sa strane i ulazak zraka
• Curenje mlijeka sa strane
• Grčevi (zbog lošeg vakuuma)
• Refluks (zbog lošeg vakuuma)
• Često ispadanje dojke iz bebinih usta
• Preferiranje jedne strane dojke
• Kasnije: zadržavanje hrane u ustima i veći rizik od karijesa

Kroz ove opisane simptome i probleme možda bi mogla zaključiti kako frenulumi utječu samo na dojenje, ali to naravno nije istina i oni se vežu za puno drugih problema. Ali, dojenje je prvi veliki “test” za pokretljivost jezika, usana i obraza i zato se oralne restrikcije najčešće prvo primijete upravo kroz to. Koliko god ti možda bilo teško prihvatiti da jedna mala, naizgled nebitna, resica toliko može remetiti tvoj put prema uspješnom dojenju, zapravo je dobro da se problem prepozna na vrijeme jer se ranom intervencijom mogu spriječiti razne poteškoće u kasnijoj dobi.

Na što frenulumi mogu utjecati?

• Posljedice na razvoj zuba i čeljusti
• Posljedice na govor
• Posljedice na disanje i spavanje
• Posljedice na motoričke obrasce

Oralne restrikcije nisu samo problem dojenja, već se mogu odraziti na različite aspekte razvoja, kako u ranijoj tako i u kasnijoj životnoj dobi. Zato ih je važno promatrati interdisciplinarno jer mogu utjecati na oblik nepca, rast gornje i donje čeljusti, način disanja, mišićne tenzije u tijelu, zagriz i govor. Sve to posljedično može utjecati na zube, spavanje, motoriku i općenito regulaciju.

Govorimo da “može utjecati”, a ne da mora, jer je struka po nekim pitanjima i dalje podijeljena. Ako tvoja beba ima oralnu restrikciju, moguće je da osim blažih poteškoća u ranijoj dobi neće imati druge izražene posljedice. Tijekom razvoja mnoga djeca razviju različite kompenzacijske obrasce koji im pomažu da se prilagode i savladaju vještine. Zato ovaj tekst promatraj kao okvir i pregled mogućih opcija, a ne kao potvrdu da će se svi nevedeni problemi sigurno pojaviti.

U nastavku ćemo ti nabrojati moguće posljedice “skraćenih” frenuluma na razvoj usne šupljine i ostatka tijela. 

Posljedice na razvoj zuba i čeljusti

Svaki frenulum, ovisno o tome gdje se nalazi, ima svoje specifične posljedice na razvoj čeljusti, nepca i zuba. Kod jezične restrikcije ključno je što jezik ne može vršiti pritisak na nepce niti ga pravilno širiti. Nepce zato ostaje usko i razvija se više u visinu nego u širinu. Posljedice toga mogu biti:

• “V oblik” gornje čeljusti – kada je razvoj pravilan, gornja čeljust (odnosno luk zubiju) je u “U” obliku, odnosno u blagom luku i proporcionalan je donjoj čeljusti. Kada je nepce visoko i čeljust uska, zubni luk je uzak i ima “V” oblik – prednji zubi su zbijeni, često dolazi do križnog zagriza i mnogih drugih problema koji su opisani u donjim poglavljima (disanje, ortodontski problemi…).
• Gužvanje zuba koji nemaju dovoljno mjesta za rast – Kod male djece razmaknuti zubi su zapravo dobar znak koji pokazuje da čeljust raste kako treba i da ima mjesta za trajne zube. Čeljust raste brže od mliječnih zuba pa tijelo unaprijed napravi prostor za trajne zube. Ako su zubi stisnuti već sada, to znači da se čeljust ne razvija pravilno i da neće biti mjesta za trajne zube kada oni stignu.
• Otežano prirodno čišćenje zuba jezikom – veća mogućnost za karijes.
• Krivi zagriz – križni, otvoreni ili duboki. 
• Asimetrija čeljusti.

Labijalna (usna) restrikcija remeti pravilan rast jedinica, što za sobom može vući posljedice poput:

• Trajne dijasteme (razmak između sjekutića).
• Poremećaj prednjeg zagriza.
• Povlačenje zubnog mesa i otežano četkanje zubi (veća mogućnost za karijes).

Kod bukalnih restrikcija najveći problem je što obrazi ne mogu adekvatno pritiskati alveolarni greben što može uzrokovati:

• Asimetričan rast čeljusti.
• Nepravilan položaj kutnjaka.
• Zadržavanje hrane u obrazima (karijes).
• Asimetrično trošenje zuba. 

Posljedice na govor

Za početak moraš znati da ove posljedice vjerojatno nećeš uočiti u dojenačkoj dobi dok je beba još mala. Kada beba tek uči govoriti, sasvim je normalno da taj “prvi” govor nije razgovjetan, da se slova petljaju i da ne zna odmah izgovoriti određene glasove. Tako da nemoj odmah pomisliti na oralnu restrikciju. Ali ako govor ostaje nerazumljiv i u kasnijoj dobi (najčešće iza 3. godine), dobro je znati koja je poveznica i detektirati koji je uzrok.

Jezik nam je najbitniji alat za govor jer za ispravne glasove on mora zauzeti određene položaje. Kada dijete ima jezičnu restrikciju, pokretljivost je smanjena. To može utjecati na: nejasnu artikulaciju (nerazumljiv izgovor), brzo zamaranje pri govoru i poteškoće u izgovoru određenih slova.

Opisat ćemo ti par primjera kako to može izgledati u praksi:

• Dijete ne zna reći R (zbog nemogućnosti vibracije – pa mijenja slovo R u J,L ili D (“riba” = “jiba”, “liba”, “diba”)
• Dijete ne zna reći slova T, D, N, L (jer ne može podignuti jezik do grebena gore pa traži zamjenske položaje i često gura jezik između zubića van) – mijenja T u K (“tata”=“kaka”), D u G (“deda”=“gega”), N u Nj (“nos”=“njos”) i L u J/W (“lopta” = “jopta” ili “wopta”)
• Dijete šušti pri govoru (jer jezik ide van = interdentalni izgovor) – gura jezik van kod glasova S, Z, C, Š, Ž, Č, DŽ (“sunce” = “thunce”, “zubi” = “thubi”, “čarapa” = “sarapa”)

Kod bukalnih i labijalnih restrikcija teškoće s govorom su rjeđe, ali mogu se pojaviti. Ako se usne ne mogu pravilno zatvarati (labijalni frenulum) to može za sobom nositi poteškoće kod izgovora usnenih glasova (B, P, M, F, V). Kao i govor s otvorenim ustima te često pojačanu salivaciju (dojam kao da je stalno previše sline u ustima, a dijete ne zna što bi s njom). Bukalne restrikcije također mogu indirektno utjecati na razumljivost govora.

Posljedice na disanje i spavanje

Ovo područje je često podcijenjeno jer je mnogima teško zamisliti kakve veze oralne restrikcije imaju sa snom. A zapravo imaju velik utjecaj jer su pravilan obrazac i ritam disanja na nos ključni za stabilan san. Kada govorimo o disanju i spavanju u kontekstu oralnih restrikcija, najvažniju ulogu ima jezični frenulum. Kod jezične restrikcije jezik se ne može pravilno podići i “odmarati” na nepcu. Zbog toga se nepce ne širi pravilno, a gornja čeljust ostaje uska.

Kada je gornja čeljust uska, uži su i nosni prolazi pa je protok zraka kroz nos slabiji. Dijete tada teže diše na nos i češće počinje disati na usta. Takvo disanje može jako utjecati na san, a možeš ga kod svoje bebe primijetiti po idućim simptomima:

• Beba tijekom spavanja često drži otvorena usta – Donja čeljust pada prema dolje, jezik je spušten nisko u usnoj šupljini ili se čini da je blago položen na donju usnu. Na taj način održava se disanje na usta, umjesto na nos.
• Konstantna buđenja i nemiran san – Disanje na usta može otežati postizanje stabilnog ritma disanja tijekom sna. Kada je dišni put sužen, tijelo to može doživljavati kao “manjak zraka”, što dovodi do nemirnijeg sna inčešćih buđenja.
• Hrkanje, glasno disanje i zujanje u snu – Posljedica otežanog i neritmičkig disanja.

Više o bebinom spavanju i potencijalnim izazovima možeš pročitati u našem mama360 booku (Ne)spavanje bebe.

Osim utjecaja na spavanje, otežano disanje na nos može imati i druge posljedice. Kada su nosni prolazi uski, to za sobom može vući česte upale sinusa. Nos filtrira, zagrijava i vlaži zrak te održava stabilan ritam disanja. Kada dijete većinom diše na usta, zrak ne prolazi pravilno kroz nosnu šupljinu, sluznica je manje aktivna i ventilacija sinusa je slabija. Zato dolazi do zadržavanja sekreta i češćih upala. Ako primijetiš takve tegobe, možda odgovor leži u restrikciji frenuluma. 

Posljedice na motoričke obrasce

Možda će te iznenaditi da restriktivni frenulumi mogu utjecati i na motoriku, odnosno na način na koji tijelo organizira pokret. Nama to svakako nije odmah bilo logično, ali ima smisla ako gledamo tijelo kao cjelinu.

Jezik, usne i obrazi nisu izolirane strukture, već dio mišićnog i fascijalnog sustava koji je povezan s vratom, ramenima i trupom. Zato restrikcija jezičnog frenuluma može biti jedan od važnih faktora koji utječu na motoričke obrasce. Kada je jezik “zarobljen” dolje ne može pravilno stabilizirati usnu šupljinu, a čeljust traži stabilnost kroz napetost i tenzije – odnosno kompenzira. U takvim situacijama vratni mišići preuzimaju posao, tenzije se šire s vrata na ramena, rameni pojas se podiže, a trup gubi optimalnu organizaciju.  

Kod bebe se to može manifestirati na iduće načine:

• Beba često zabacuje glavu unatrag, teško zadržava središnju liniju tijela i preferira jednu stranu.
• Ramena i ruke su napeti – ramena su podignuta prema gore, šake čvrsto stisnute s palcem unutra, ruke su češće u ekstenziji i manje opuštene.
• Beba djeluje ukočeno – tijekom nošenja i dojenja može djelovati kruto, kao “daska”, izvijati se unazad tijekom podoja ili gurati glavu, odnosno bradu prema naprijed.
• Kada su ramena podignuta i tijelo je napeto, beba često ne ide u četveronožni položaj. Zbog slabije stabilnosti trupa puzanje joj može ići teže teže – možeš primjetiti da dugo vojnički puže i povlači se po podu

I labijalni i bukalni frenulumi također mogu pridonijeti razvoju tenzija, a svaka napetost može utjecati na tonus ostatka tijela.

Važno je naglasiti da se ove promjene ne smatraju klasičnim motoričkim poremećajima, već funkcionalnim motoričkim prilagodbama. 

Ako želiš malo dublje uroniti u temu motoričkog razvoja djeteta, kao i detaljnije pročitati o mogućim motoričkim problemima i tome kako ih prepoznati, pročitaj naš tekst Motorika.

Nastanak ovih problema možeš si objasniti ovako: dijete se prilagođava ograničenju pokreta (jezika, usana ili obraza) tako da uključuje druge mišiće i drugačije organizira tijelo kako bi izvršilo određeni zadatak. To mu omogućuje da funkcionira i izvršava svakodnevne zadatke, ali takve prilagodbe, odnosno kompenzacije, mogu s vremenom utjecati na razvoj motorike, govora, disanja i orofacijalne strukture.

Zato se oralne restrikcije promatraju kao jedan od faktora u razvoju, a ne kao jedini uzrok razvojnih poteškoća.

Tko dijagnosticira frenulum?

Unatoč tome što si možda pročitala sve što se može pročitati o frenulumima i prepoznala sve simptome kod svoje bebe, moraš znati oralne restrikcije ne možeš sama dijagnosticirati niti odmah zaključiti da se radi o njima. Simptomi ne moraju nužno upućivati na njih i lako se mogu zamijeniti s drugim tegobama koje su česte kod beba.

Zato oralne restrikcije zahtijevaju detaljnu obradu od strane stručnjaka. Problem je u tome što roditelji često nisu sigurni tko je točno taj stručnjak. 

Nekim bebama je dijagnozu postavio otorinolaringolog, a nekima maksilofacijalni kirurg ili pedijatar. Velikom broju novorođenčadi frenulum se reže odmah po rođenju, neke pregledava stomatolog, a neke logoped. Svaka struka promatra frenulum iz svoje perspektive i ima različito poimanje njegove važnosti, što ti može biti zbunjujuće.

Istina je da frenulume zaista mogu tretirati i stomatolozi i otorinolaringolozi (za jezične frenulume) i maksilofacijalni kirurzi, ali ako želiš detaljno procijeniti funkciju svih frenuluma i njihov utjecaj na brojne druge aspekte, prava adresa je logoped.

Logoped će najbolje moći procijeniti oralno – laringealnu funkciju, odnosno radi li se o “skraćenom frenulumu” te mogućem utjecaju na hranjenje, žvakanje, govor, disanje, spavanje, razvoj čeljusti i općenito kvalitetu života.
Nakon procjene, logoped te može usmjeriti prema daljnjim koracima – vježbama koje mogu pomoći kod postizanja funkcionalnosti ili rezanju nakon obavezne pripreme oralnih struktura (zahvat frenulektomije koji obavljaju stomatolozi, otorinolaringolozi i kirurzi). 

Dijagnoza skraćenog frenuluma nekada je često izgledala tako da bi se frenulum samo vizualno pogledao, a zatim kirurški zarezao. Tu bi priča uglavnom stala i smatralo bi se da je problem riješen. I danas, nažalost, postoji prakse i stručnjaci frenulum promatraju na taj način. No, zbog svega što smo ranije opisale, takav pristup nije dovoljan jer često ne rješava stvarni problem niti uključuje funkcionalni rad i praćenje.

Glavna stvar koja nedostaje u takvom pristupu je procjena može li se funkcionalnost frenuluma “riješiti” na ikakav drugi način osim rezanja. Danas znamo da se često, ne uvijek, funkcionalnost postiže vježbama, zato ne treba zanemarivati njihovu “moć”. Funkcionalne vježbe mogu u potpunosti riješiti početne teškoće i spriječiti razvoj daljnjih problema.

Drugi veliki problem “starog” pristupa je izostanak pripreme prije zahvata, ali njege nakon rezanja frenuluma. Danas znamo da cijela priča ne završava rezanjem / frenulektomijom, jer takvo tkivo ima tendenciju sraštavanja. Drugim riječima, ako ga nakon zahvata jednostavno pustimo na miru i smatramo problem riješenim, postoji mogućnost da on ponovno zacijeli na restriktivan način. Time zapravo nismo ništa trajno riješili i riskiramo ponovno rezanje i povratak problema.
Zato su vježbe istezanja i njega frenuluma nakon rezanja ključne. Njima se potiče nova pokretljivost i neuromuskularna reedukacija (funkcionalne vježbe) tijekom cijeljenja.

Ispravna dijagnoza uključuje detaljan pregled tijekom kojeg se procjenjuju izgled i pokretljivost frenuluma, njegovo hvatište, utjecaj na mišiće u usnoj šupljini, trenutačne poteškoće koje stvara i ono jako bitno – potencijalni utjecaj na razvoj u budućnosti. Na temelju toga logoped će ti preporučiti i pokazati funckionalne vježbe ili pripremu za zahvat frenulektomije (rezanje), ako je on potreban.

Iako mnogi danas imaju dojam da se frenulumi režu prečesto i nepotrebno, većina logopeda reći će da je rezanje “zadnja linija obrane” i da se zahvatu pristupa tek kada se željena funkcija ne može postići isključivo vježbama. U rijetkim i težim slučajevima zahvat se preporučuje odmah kako bi se uopće omogućio osnovni pokret jezika i stvorili uvjeti za daljnji funkcionalni rad i vježbe od kojih se očekuje napredak.

Kako izgleda frenulektomija?

Kada do rezanja ipak mora doći, bitno je da znaš da bi se zahvat danas trebao provoditi drugačije nego prije. U starijoj praksi zahvat se u pravilu radio odmah, često već u rodilištu, bez detaljne procjene hranjenja, pokreta jezika, usana ili kasnijih funkcija. Nažalost, i danas povremeno svjedočimo sličnim iskustvima. Problem se prije promatrao isključivo mehanički pa se vjerovalo da će samo rezanje automatski riješiti poteškoće.

Nakon zahvata najčešće nije bilo daljnje terapije, vježbi niti praćenja. Također, fokus je uglavnom bio na jezičnom i gornjem usnom frenulumu, dok su se donji usni i bukalni frenulumi rijetko procjenjivali ili se nisu smatrali funkcionalno važnima. 

Danas znamo da frenulum nije samo “trakica koju treba presjeći”, nego funkcionalna struktura. Zato se frenulum ne reže samo zato što izgleda “čudno”, nego tek nakon procjene funkcije, promišljanja i praćenja te naglaska na vježbe i oporavak. 

U većini slučajeva radi se o kratkom zahvatu koji traje nekoliko minuta. Kod beba se najčešće izvodi bez opće anestezije, ponekad uz lokalnu, a ponekad i bez nje, ovisno o dobi djeteta, vrsti frenuluma i procjeni liječnika. Zahvat se može izvesti škaricama, elektrokauterom ili laserom. Izbor metode ovisi o praksi stručnjaka koji izvodi rezanje, ali je danas laser najčešći alat.

Frenulum mogu rezati različiti stručnjaci – stomatolozi, otorinolaringolozi i maksilofacijalni kirurzi. Ali ono što je važnije od same specijalizacije je da osoba koja zahvat izvodi razumije funkciju frenuluma i da zahvat bude dio šireg plana, a ne izolirani čin. Upravo zato se danas naglašava važnost suradnje između liječnika koji izvodi zahvat i logopeda koji prati funkciju prije i nakon rezanja.

Ono što roditeljima često nitko ne naglasi, a jako je važno, je da samo rezanje ne “rješava” problem ako se ne provode pravilna priprema i njega nakon zahvata. Prije rezanja često se preporučuju vježbe kako bi se tkivo pripremilo i kako bi beba već imala bolju svjesnost pokreta. Nakon zahvata slijede vježbe istezanja i aktivacije kako bi se spriječilo ponovno srastanje tkiva i potaknula nova pokretljivost. Bez tog dijela, postoji rizik da se frenulum ponovno “zategne” i da se funkcija ne poboljša onoliko koliko bi mogla.

Važno je i da postaviš realna očekivanja. Možda ćeš poboljšanje primijetiti odmah nakon zahvata, a možda će promjene doći postupno, kroz dane i tjedne, kako beba uči koristiti novu pokretljivost. 

Postoji puno pitanja koja se mame boje postaviti ili jednostavno nemaju koga pitati, zato ćemo ti u nastavku dati kratke odgovore na njih.

Ako posumnjam da moja beba ima oralne restrikcije, koji su koraci dalje?

1. Prvo što trebaš napraviti je posjetiti logopeda radi detaljne procjene kako bi se utvrdilo je li neki od frenuluma zaista restriktivan i koji je plan za rješavanje problema. 

2. Ako se ustanovi da je frenulum restriktivan, logoped će preporučiti vježbe (što je često prvi korak), ili pripremu za frenulektomiju ako procijeni da je ona potrebna.

3. Ako se vježbama postigne potrebna funkcionalnost, posao je obavljen! Ako vježbama nismo postigli očekivano, logoped upućuje na frenulektomiju.

4. Odlazak na frenulektomiju – logoped će dati svoju preporuku, ali možeš odlučiti i sama gdje ćeš obaviti zahvat.

5. Nakon zahvata slijede vježbe i praćenje oporavka od strane stručnjaka koji je obavio rezanje.

6. Završni pregled kod logopeda kako bi se procijenilo je li tkivo pravilno zaraslo i je li postignuta dobra funkcija.

Boli li bebu rezanje frenuluma?

Kod zahvata se danas najčešće koristi lokalna anestezija, a možeš slobodno izabrati stručnjaka koji ju koristi. Sam zahvat je kratak i bebu ne boli (mame najčešće “boli” više nego bebe 😅). Beba može plakati jer joj je stresno ili zato što ju trebaš pridržati u određenom položaju, ali zaista je sve brzo gotovo i većina beba se brzo smiri. 

Hoće li beba jako krvariti?

Krv se može pojaviti, ali stvarno u malim količinama. Kod pravilno izvedenog zahvata krvarenje je kratkotrajno, brzo se zaustavlja i ne treba te pretjerano brinuti. 

Mogu li dojiti odmah nakon zahvata?

Apsolutno. Dapače, često se preporučuje odmah ponuditi dojku ili bočicu jer hranjenje pomaže bebi da počne koristiti novu pokretljivost. Također, dojenjem ćeš ju i umiriti nakon cijelog procesa.

Jesu li vježbe nakon rezanja stvarno potrebne?

Da. Vježbe su ključan dio procesa i, koliko god bile naporne i stresne (i za bebu i za roditelje), to razdoblje će proći brže nego što misliš. Bitnije je da se fokusiraš da to “izguraš” i odradiš ispravno kako frenulum ne bi srastao natrag. Često ćeš se brinuti i bole li vježbe istezanja bebu. Nelagoda je moguća samo u danima neposredno nakon zahvata dok je rana još “svježa”, a po potrebi mogu pomoći čepići ili sirup protiv bolova. Kasnije bebe češće plaču zbog samog položaja, a ne boli – nelagodno im je ležati na leđima mirno dok im stavljamo prste u usta i izvodimo vježbe. Kao što može plakati i kad joj mijenjaš pelenu jer eto, baš tad ne želi da joj to radiš.🙂

Kako bi vam cijeli proces bio lakši, pokušaj stvoriti malu rutinu – pjevaj zabavne pjesmice, pričaj bebi ili ju smiruj dodirom tijekom vježbi. Prvih nekoliko dana obični je najgore, ali poslije ćeš se ispraksati i sve će ići lakše. Predlažemo da pročitaš Našu priču Skraćeni frenulum — je li rezanje bilo potrebno? kako bi saznala više o našem osobnom iskustvu s frenulektomijom.

Moram li na pregled nakon frenulektomije?

Da, morate. Stručnjak koji vas prati trebao bi to i preporučiti jer je nužno vidjeti kako rana cijeli i je li postignuta dobra pokretljivost.

Mogu li tražiti drugo mišljenje?

Apsolutno! To nije znak nepovjerenja, nego odgovornog roditeljstva. Možeš postavljati pitanja, tražiti objašnjenje i drugo mišljenje. Ne trebaš žuriti nego donijeti informiranu odluku kod koje razumiješ zašto se zahvat preporučuje, što se njime želi postići i kako izgleda oporavak. 

Za kraj ti ostavljamo nekoliko preporuka za daljnje čitanje koje se prirodno nadovezuju na ovu temu. Ako želiš znati kako izgleda pravilan hvat na dojci (s vakuumom, bez coktanje i zagrcavanja) te kako ga postići, pročitaj naš mama360 book Dojenje bez drame. Za preporuke o proizvodima koji ti mogu pomoći kod dojenja, pogledaj i naš tekst Dojenje. Ponekad nije problem u frenulumu već u krivim položajima i namještanju bebe, zato uvijek prvo kreni s jednostavnim prilagodbama – možda upravo u njima leži rješenje.

Osim utjecaja na hranjenje, spomenule smo u tekstu i potencijalni utjecaj na spavanje bebe. Ako te zanima više o spavanju te kako bebin živčani sustav, senzorika, rutine i budni prozori zajedno utječu na san, preporučujemo mama360 book (Ne)spavanje bebe. Bez kompliciranja, uz konkretne savjete koje možeš prilagoditi svojoj bebi.

Sadržaj na mama360.hr namijenjen je isključivo za informiranje i edukaciju. Ništa od objavljenog ne zamjenjuje razgovor s liječnikom niti predstavlja medicinski savjet — za sve što se tiče tvog zdravlja ili zdravlja tvoje bebe, obrati se svom liječniku ili pedijatru.